Training Www o
Ta Tag nigt Www e Training r Www h Free Tag w
, Boris Pavlenić i Krešimir Lastrić, a od 1958. godine i Mladen Kovačić, koji 1960. godine odlazi te sastav nakon toga djeluje kao kvartet "Vokal 4"[3]. U to vrijeme kao ton majstor dramskog programa počinje raditi na postaji radio Zagreba te kao glazbeni ton majstor sve do 1984. godine.
Zajedno sa Arsenom Dedićem, Anđelkom Kovačićem i Ivicom Bobincem, 1963. godine osniva "Zagrebački vokalni kvartet". Sljedeće godine počinje samostalno djelovati kao interpret šansona te sa grupom autora osniva "Studio 64" s kojom se posvećuje gajenju pjesničke riječi u skladbama. Uglazbio je mnoge stihove poznatih hrvatskih pjesnika poput Dobriše Cesarića, Antuna Gustava Matoša, Miroslava Krleže, Željka Sabola, Dragutina Tadijanovića, Vjekoslava Majera, Tina Ujevića, Zvonimira Goloba, Drage Britvića i drugih. Uz Arsena Dedića i Zvonka Špišića postao je jedan od glavnih predstavnika autorske glazbe.
Godine 1965. ostvaruje suradnju s tekstopiscem Majom Perfiljevom, koja rezultira prvim mjestom na "Melodijama Jadrana" u Splitu 1966. godine, sa skladbom "Bokeljska noć". Piše šansone od kojih su brojne uspješnice, a neke od njih su "Utjeha kose", "Kao prije", "Nedjelje u predgrađima", "Slavonska balada", "Ponekad mislim...", "Mala kavana", "Momci iz kafića", "Nigdar ni tak bilo", "Svaki me frtal na nekaj podseća", "Tvoja mati je legla da spava", "Da sam ja netko", "Miruj, miruj srce", "Sanjam", "Suze, suze", "Elegija", "Povedi me večeras", "Jedno toplo ljeto", "Plovi mala barka", "Kuca srce moje", "Nek se toči staro vino", "Otišli su naši dečki". Uz sudjelovanje glumaca zagrebačkih kazališta (režija Matija Koletić), 1974. godine objavljuje vrlo uspješan album za djecu Ježeva kućica[3].
Za vrijeme Domovinskog rata, 1991. godine, objavljuje skladbu "Vukovar" koja se ubraja u najveće uspješnice nastale za vrijeme agresije na Hrvatsku. Skladba je uvrštena u zbirke "Hrvatsko Ratno Pismo" (1992.) i "Hrvatska lađa" (1994.)[2].
Hrvoje Hegedušić umirovljen je 1995. godine i još uvijek je aktivan kao ton-majstor, aranžer, producent te je voditelj poslova u u Digitalnom studiju "Lisinski". Godine 1998. zajedno sa Zvonkom Špišićem, Zvonkom Zidarićem i Daliborom Paulikom osniva Internacionalni festival šansone "Chansonfest". Bio je direktor "Zagrebfesta" 2000., a 2002. i 2003. bio je član savjeta HRT-a.
Oženjen je estradnom umjetnicom i nastavnicom glazbe Ksenijom Erker (23. travnja 1954.), s kojom ima dvije kćeri, Hanu (1976.) i Martinu (1979.).
Višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin, kao i mnogih drugih glazbenih nagrada, neke od njih su: